JESU LI VAŠOJ ŠTITNJAČI POTREBNI UGLJIKOHIDRATI?
Vrlo važna uloga hormona štitnjače je reguliranje metabolizma te su iz tog razloga nastali u prednjem donjem dijelu vrata. Kao zajednička briga su vezani uz prehrambenu ketozu među nekim internet blogerima. Nema sumnje: uslijed prihvaćanja LCHF načina života dolazi do promjene razine hormona štitnjače.
Više čimbenika može doprinijeti reakciji štitnjače. Na primjer, konzumirajući manje kalorija nego što trošite, što uzrokuje gubitak težine, što potiče tijelo na smanjenu funkciju štitnjače kako bi ona usporila metabolizam. Razlog tomu je što tijelo tumači bilo koji oblik energetskog ograničenja, iz bilo kojeg razloga, kao znak gladi, što ga dovodi do smanjenja metabolizma za 5-15% zbog očuvanja pohranjene energije. Drugo, čak i kad energija nije ograničena, keto prehrana je povezana s oštro smanjenom razinom aktivnog hormona štitnjače. U ovom slučaju, čak i pri adekvatnom unosu kalorija i zdravoj tjelesnoj težini, nizak unos ugljikohidrata i prisutnost ketona, smanjuje cirkulirajuće koncentracije aktivnog hormona štitnjače.
Za slučajnog promatrača, ovo smanjenje aktivnog hormona štitnjače (zvan T3) uzeto je kao dokaz kako ograničenje ugljikohidrata smanjuje funkciju štitnjače. Postoje mnogi skeptici. Jedni govore kako ograničen unos ugljikohidrata nikada ne smije biti održavano ispod 100 grama dnevno, kako bi se spriječio ovaj učinak. Drugi, pak, zagovaraju da ljudi na LCHF prehrani uzimaju povremene “blagdane” (cheat day) od ograničavanja ugljikohidrata, kako bi vratili funkciju štitnjače natrag na “normalno”.
Alternativno objašnjenje ovih promjena u hormonima štitnjače jest: kada je dobro uravnotežena LCHF prehrane, tijelo postaje osjetljivije na te hormone zbog korisnih promjena u staničnoj strukturi. Kao rezultat toga, organizam može normalno funkcionirati na nižim razinama T3. Drugim riječima, izgleda kako ketogena prehrana ima za posljedicu poboljšanu osjetljivost hormona štitnjače (tj. potrebno je manje hormona da proizvodi isti učinak) koji, ako ništa drugo, smanjuje proizvodnju hormona štitnjače (T4) u štitnjači i njegovo pretvaranje u T3, u jetri.
Je li ova hipoteza, ipak, pomalo nategnuta? Zapravo, čvrsto je dokazano da dobro formulirana keto prehrana poboljšava osjetljivost na inzulin, često kod ljudi s inzulinskom rezistencijom ili dijabetesom tipa 2. Postoji također jak dokaz da je osjetljivost mozga na hormon leptina poboljšana tijekom prehrambene ketoze. Tako poboljšani odgovor hormona štitnjače tijekom LCHF prehrane bio bi u skladu s ovim drugim dokumentiranim poboljšanjima u osjetljivosti hormona.
Koliko je objavljenih studija pokazalo kako se smanjena funkcija štitnjače (tj. hipotireoza) javlja u ketogenoj prehrani? Odgovor na to pitanje je brz i jednostavan – NITI JEDNA!
Unatoč tome, uobičajeno je pronaći preporuke na internetu za dnevni unos ugljikohidrata – na ili iznad 100 grama dnevno, kako bi se održala “normalna funkcija štitnjače”. S obzirom na to da će 100 grama dnevno, čak i niskog glikemijskog ugljikohidrata, potpuno suzbiti prehrambenu ketozu kod većine odraslih ljudi, ovaj “lijek” svakako će povećati razinu hormona štitnjače u krvi. No postavlja se pitanje: jesu li te više razine hormona štitnjače doista normalne ili je to relativno stanje hipertireoze (u usporedbi s prehrambenom ketozom) uzrokovano viškom dijetalnih ugljikohidrata? Što ako niže T3 razine hormona štitnjače povezane s dobro uravnoteženom keto prehranom pokazuju optimalnu T3 osjetljivost i time prave fiziološke norme za ljude?
Drugi predloženi “lijek” za ovaj “problem” je povremeno obilno konzumiranje ugljikohidrata. Ako ćete to prakticirati nekoliko dana tjedno ili tjedan dana mjesečno, kao rezultat će se javiti „metabolička vožnja“ ili roller coaster koja nije bez posljedica. Utvrdili smo kako je potrebno više tjedana na potpunu prilagodbu stanja prehrambene ketoze, No isto tako, većina ove prilagodbe se može upropastiti sa samo nekoliko dana konzumiranja 100 ili više grama ugljikohidrata dnevno. Kakvog smisla ima da stalno zavaravate tijelo u keto adaptaciji, a zatim ga mamite natrag da se bavi zbrinjavanjem ostatka visokih ugljikohidrata? S obzirom na to da razina beta-hidroksibutirata u krvi, koja je karakteristična za prehrambenu ketozu, smanjuje oksidativni stres i upalu (kako smo ovdje izvijestili u našem posljednjem blogu), zašto biste željeli isključiti ovaj blagotvorni učinak čak i povremeno?
Ako prehrane s ograničenim unosom ugljikohidrata imaju negativan učinak na funkciju štitnjače, bilo bi predviđeno da će nerazmjeran broj ljudi razviti klinički očigledne slučajeve zatajenja štitnjače (hipotireoza), dok slijede ketogenu prehranu. Doista, moglo bi se dogoditi da postoji određeni postotak osobito ranjivih ljudi koji tako reagiraju na nisku razinu ugljikohidrata. Kako bismo mogli reći da se to događa? Pa, bilo je mnogo velikih randomiziranih studija koje su objavljene u zadnjem desetljeću u trajanju od tri mjeseca ili dulje uz niske ugljikohidratne ili ketogene dijete. Pogledajmo i vidimo koliko je novih slučajeva hipotireoza izazvane niskom razinom ugljikohidrata zabilježeno u ovim istraživanjima.
Iako ove studije nisu bile namjerno dizajnirane za traženje disfunkcije štitnjače, teško je propustiti hipotireozu. Ove studije su vodili (ili pratili) vrhunski liječnici, pa bi novi slučaj hipotireoze svakako bio prijavljen kao “ozbiljan štetni događaj” povezan s LCHF prehranom. Pa ipak, u 350 pobliže praćenih pacijenata, nije bilo ničega!
Deseci (ako ne i mnogo stotina) tisuća ljudi u Sjedinjenim Američkim Državama – da ne spominjemo razvijeni svijet – čine ozbiljan napor da se svake godine prilagode prehrani s niskom razinom ugljikohidrata. Za mnoge od njih, oni odabiru ovu “radikalnu” prehranu tek nakon što konvencionalna dijeta ne radi. U tom kontekstu, vrlo je vjerojatno da su mnogi pojedinci s ranijim problemima štitnjače (npr. Latentni Hashimotov tireoiditis) pokušali s niskim ugljikohidratom kao odgovor na njihove rane i suptilne simptome, samo da bi razvili očite simptome njihovog sporog hipotireoidizma mjesecima ili godinama kasnije. Dakle, ako doista postoji povećana učestalost dijagnoze hipotireoza nakon pokretanja LCHF prehrane, to bi moglo objasniti povezanost koja nema nikakve veze s kauzalitetom. No, obzirom na ovu analizu objavljenih podataka do danas, manje je vjerojatno da dobro formulirana ketogena prehrana uzrokuje značajnu disfunkciju štitnjače.
Medicinska Geek Sekcija
Uz svoje rane mentore i suradnike, dr. Phinney bio je uključen u tri keto studije u kojima su izmjerili jedan ili više parametara hormonskog odgovora štitnjače. Prva studija obuhvatila je šest ispitanika s vrlo niskom kalorijskom ketogenom prehranom (VLCKD) tijekom šest tjedana, drugih procijenjenih devet muškaraca imali su ketogenu prehranu za održavanje težine tijekom 4 tjedna, a treća je studija sačinjavala 12 odraslih osoba koji su imali VLCKD s ili bez vježbanja tijekom 4-5 tjedana.
Osim toga, u 2005. Yancy et al. objavili su studiju (Nutr & Metab) od 28 dijabetičara kojima su dali LCHF prehranu tijekom četiri mjeseca, tijekom koje se njihove prosječne TSH vrijednosti nisu znatno promijenile (1,6 do 1,4 uU / L).
Zato pogledajmo ove podatke s tri perspektive: 1.) neuspjeh štitnjače da napravi dovoljno T4, 2.) neuspjeh jetre da pretvori dovoljno T4 u T3 i 3.) značajno poboljšava T3 osjetljivost. Počevši s najnovijim podacima iz Yancy et al. Prvo, ako ili štitnjača ili jetra ne uspijevaju zadržati adekvatan učinak hormona štitnjače, TSH bi se trebao povećati. Ali se ne povećava, i to je mjereno samo u jednoj studiji. Drugo, ako jetra ne uspijevaju proizvesti dovoljno T3, tada bi vrijednosti TSH i T4 trebale porasti. U oba naših izvještaja 1980. i 1988., T4 se blago smanjio. I treće, u sva tri ispitivanja razina T3 u krvi se naglo smanjila (od prosjeka od 151 do 92), ali klinički znakovi i simptomi nisu bili indikativni za preveliki hipotireoidizam.
Slučaj u točki: iako neobjavljeni, dr. Volek je proveo neke testove štitnjače na 14 pretilih / morbidno pretilih muškaraca čiji su drugi rezultati bili prijavljeni u studiji iz 2004. godine. Osam od tih muškaraca konzumiralo je smanjenu energetsku ketogenu prehranu šest tjedana, a potom je prešlo na prehranu s niskom masnoćom još šest tjedana. Šestorica muškaraca najprije su konzumirali malu masnu prehranu, a zatim se prebacili na ketogenu prehranu. Prosječne koncentracije slobodnih T3 u 14 ispitanika bile su znatno niže nakon ketogenog plana nego u prehrani s niskim udjelom masti (3,5 vs 4,2 pmol / L). Bez obzira na poredak prehrane, slobodne T3 koncentracije bile su niže tijekom ketogene dijete u 13 od 14 muškaraca (vidi sliku). Međutim, unatoč nižim razinama slobodnih T3, izmjerene stope metabolizma od tih ispitanika nisu se razlikovale između prehrana.
Statistika? Šanse za bacanje novčića 14 puta i dobivanje 13 glava su manje od 1 u 1000 (P <0.00085).
I konačno, iako je bila relativno kratka 11-dnevna studija, Bisschop et al. nahranio je šestoricu muškaraca koji održavaju dijete gubitka težine koja sadrži 85%, 44% i 2% energije kao ugljikohidrati. Kao što je prikazano na slici u nastavku, iako TSH i REE nisu pali, smanjuju se vrijednosti T3 u serumu (velike crne trake na slici). Ovi rezultati opet pokazuju prekid veze između cirkulirajućeg T3 i REE u kontekstu ketogene prehrane.
Jedino održivo tumačenje tih podataka jest da ketogene dijete značajno povećavaju osjetljivost tkiva na T3, a time i razine T3 u serumu, dok fiziološki odgovor na T3 ostaje normalan. U ovom scenariju, i štitnjača i jetra mogu raditi mnogo manje “posla” kako bi održali normalan fiziološki odgovor štitnjače. Uzimajući ovaj korak dalje, zašto bi netko želio prisiliti svoju štitnjaču ili jetru na veću razinu proizvodnje hormona štitnjače jedući puno više ugljikohidrata? Prisiljavanje gušterače da proizvodi više inzulina jedući više ugljikohidrata jasno ne donosi puno dobro za dijabetičare tipa 2, a mi mislimo da se ista logika odnosi i na funkciju štitnjače.
Razumljivo je zašto neki ljudi mogu biti zabrinuti ili zavedeni promjenama hormona štitnjače koji se javljaju kada se usvoji LCHF način života. Jasno je da postoji potreba za jednom ili više većih prospektivnih studija kako bi se dodatno osvijetlilo o ovom pitanju. No, s obzirom na prošlo stajalište NIH-a prema niskim ugljikohidratnim istraživanjima, ne očekujte previše. U međuvremenu, nemojte se siliti jesti više ugljikohidrata nego što vam je zaista potrebno, zbog pogrešne pretpostavke da su potrebni za održavanje normalne funkcije štitnjače.